Što se uistinu događa?
Kako bi Ray tracing uistinu bio izvediv u praksi u realnom vremenu, potrebno je napraviti male preinake i promjene. Izvodi se na način da se simulira korisnikov pogled, odnosno kamera. Iz te kamere se „pucaju“ zrake kroz piksele te pogađaju objekt iza piksela. Nakon toga, zraka se odbija prema izvoru, odnosno izvorima svjetlosti. Na taj način smo „ograničili“ potrebnu računalnu snagu za izvođenje ovog procesa. Zraka koja se „ispucava“ iz kamere može poprimiti svojstva svega što dotakne. Preciznije, ovisno o površini i svojstvima površine (npr. staklo, drvo, metal), može promijeniti svoj rezultat kako bi točnije prikazala sliku.
