Rezultat
Kontrole
- Strelica gore/dolje: rotacija oko x osi
- Strelica lijevo/desno: rotacija oko y osi
- 1/2: rotacija oko y osi
- PageUp/PageDown: približavanje/udaljavanje kocke
Teksture
Ono što je bitno spomenuti kod korištenja tekstura je to da one funkcioniraju kao poseban način bojanja objekata. Boje objekata se specificiraju kroz fragment shader, a poanta kod tekstura je učitati sliku i poslati je fragment shaderu koji će koji dio slike gdje učitati.
Najprije je potrebno učitavanje teksture, stoga je kod koji to radi prikazan u nastavku.
function webGLStart() {
var canvas = document.getElementById("primjer");
initGL(canvas);
initShaders();
initBuffers();
initTexture(); // pozivanje metode za učitavanje tekstura
gl.clearColor(0.0, 0.0, 0.0, 1.0);
gl.enable(gl.DEPTH_TEST);
tick();
}
var foiTextura; // globalna varijabla u koju spremamo teksturu
function initTexture() {
foiTextura = gl.createTexture();
foiTextura.image = new Image();
foiTextura.image.onload = function () {
handleLoadedTexture(foiTextura); // nakon što se slika učita, pokrenuti će se handleLoadedTexture()
}
foiTextura.image.src = "img/logo.png";
}
function handleLoadedTexture(texture) {
// postavljamo teksturu kao "current texture", i sve metode će raditi operacije nad tom trenutnom teksturom
gl.bindTexture(gl.TEXTURE_2D, texture);
// sliku moramo zarotirati
gl.pixelStorei(gl.UNPACK_FLIP_Y_WEBGL, true);
// učitavanje slike u prostor za teksture u grafičkoj kartici
// parametri: vrsta slike, razina detalja, format u kojem će biti spremljena, veličina svakog "kanala" (R,G,B), slika
gl.texImage2D(gl.TEXTURE_2D, 0, gl.RGBA, gl.RGBA, gl.UNSIGNED_BYTE, texture.image);
// na koji način uvećati(scale) teksturu, NEAREST najjednostavniji princip, koristi se slika u odnosu visina/širina kako jest
gl.texParameteri(gl.TEXTURE_2D, gl.TEXTURE_MAG_FILTER, gl.NEAREST);
// na koji način smanjiti(scale) teksturu
gl.texParameteri(gl.TEXTURE_2D, gl.TEXTURE_MIN_FILTER, gl.NEAREST);
// dobra praksa postavljanja "current texture" na null
gl.bindTexture(gl.TEXTURE_2D, null);
}
Ovo je sav potreban kod za učitavanje teksture. U nastavku će biti prikazan dio metode initBuffers() u kojem se umjesto boje kocke postavlja tekstura, odnosno koristi se spremnik koordinata teksture.
kockaVertexTextureCoordBuffer = gl.createBuffer();
gl.bindBuffer(gl.ARRAY_BUFFER, kockaVertexTextureCoordBuffer);
var textureCoords = [
// prednja strana
0.0, 0.0,
1.0, 0.0,
1.0, 1.0,
0.0, 1.0,
// straznja strana
1.0, 0.0,
1.0, 1.0,
0.0, 1.0,
0.0, 0.0,
// gornja strana
0.0, 1.0,
0.0, 0.0,
1.0, 0.0,
1.0, 1.0,
// donja strana
1.0, 1.0,
0.0, 1.0,
0.0, 0.0,
1.0, 0.0,
// desna strana
1.0, 0.0,
1.0, 1.0,
0.0, 1.0,
0.0, 0.0,
// lijeva strana
0.0, 0.0,
1.0, 0.0,
1.0, 1.0,
0.0, 1.0
];
gl.bufferData(gl.ARRAY_BUFFER, new Float32Array(textureCoords), gl.STATIC_DRAW);
kockaVertexTextureCoordBuffer.itemSize = 2;
kockaVertexTextureCoordBuffer.numItems = 24;
S ovakvim načinom definiranja teksture smo bili upoznati kod OpenGL-a tako da bi trebalo biti razumljivo. Koordinate teksture se definiraju po ovom principu.
Ono što je ostalo za promijeniti su shaderi. Potrebno je definirati da fragment shader umjesto bojanja objekata koristi teksture, a vertex shader koordinate tekstura.
<script id="shader-fs" type="x-shader/x-fragment">
precision mediump float;
varying vec2 vTextureCoord;
uniform sampler2D uSampler;
void main(void) {
gl_FragColor = texture2D(uSampler, vec2(vTextureCoord.s, vTextureCoord.t));
}
</script>
<script id="shader-vs" type="x-shader/x-vertex">
attribute vec3 aVertexPosition;
attribute vec2 aTextureCoord;
uniform mat4 uMVMatrix;
uniform mat4 uPMatrix;
varying vec2 vTextureCoord;
void main(void) {
gl_Position = uPMatrix * uMVMatrix * vec4(aVertexPosition, 1.0);
vTextureCoord = aTextureCoord;
}
</script>
Sve što fragment shader radi je to da koristi metodu texture2D() za dobivanje boje za pojedini piksel iz teksture. Oznake "s" i "t" su koordinate kod tekstura, umjesto "x" i "y".
Interakcija
U ovom primjeru je uz teksture bila korištena i interakcija, stoga u nastavku slijedi opis na koji način se ta interakcija postiže.
Prve potrebne promjene su u drawScene() metodi, gdje će se pojedine transformacije obavljati prema varijablama koje će se kasnije na korisničku interakciju mijenjati.
var xKut = 0;
var yKut = 0;
var zKut = 0;
var udaljenost = -8;
function drawScene() {
gl.viewport(0, 0, gl.viewportWidth, gl.viewportHeight);
gl.clear(gl.COLOR_BUFFER_BIT | gl.DEPTH_BUFFER_BIT);
mat4.perspective(45, gl.viewportWidth / gl.viewportHeight, 0.1, 100.0, pMatrix);
mat4.identity(mvMatrix);
mat4.translate(mvMatrix, [0.0, 0.0, udaljenost]); // translatiranje po z osi za vrijednost varijable udaljenost
mat4.rotate(mvMatrix, degToRad(xKut), [1, 0, 0]); // rotacije oko svih osi za vrijednost pojedine varijable
mat4.rotate(mvMatrix, degToRad(yKut), [0, 1, 0]);
mat4.rotate(mvMatrix, degToRad(zKut), [0, 0, 1]);
gl.bindBuffer(gl.ARRAY_BUFFER, kockaVertexPositionBuffer);
gl.vertexAttribPointer(shaderProgram.vertexPositionAttribute, kockaVertexPositionBuffer.itemSize, gl.FLOAT, false, 0, 0);
gl.bindBuffer(gl.ARRAY_BUFFER, kockaVertexTextureCoordBuffer);
gl.vertexAttribPointer(shaderProgram.textureCoordAttribute, kockaVertexTextureCoordBuffer.itemSize, gl.FLOAT, false, 0, 0);
// govorimo WebGL-u da koristi teksturu foiTextura za crtanje kocke
gl.activeTexture(gl.TEXTURE0);
gl.bindTexture(gl.TEXTURE_2D, foiTextura);
gl.uniform1i(shaderProgram.samplerUniform, 0);
gl.bindBuffer(gl.ELEMENT_ARRAY_BUFFER, kockaVertexIndexBuffer);
setMatrixUniforms();
gl.drawElements(gl.TRIANGLES, kockaVertexIndexBuffer.numItems, gl.UNSIGNED_SHORT, 0);
}
Naknadno je potrebno u webGLStart() metodu dodati određene event listenere na događaje koje želimo iskoristiti za interakciju s nacrtanom grafikom. U ovom primjeru se na evente "onkeydown" i "onkeyup" pozivaju određene metode.
document.onkeydown = handleKeyDown;
document.onkeyup = handleKeyUp;
var moguceTipke = [37, 39, 38, 40, 49, 50, 33, 34];
var pritisnutaTipka = [];
function handleKeyDown (event) {
if (moguceTipke.indexOf(event.keyCode) !== -1) {
pritisnutaTipka[event.keyCode] = true;
event.preventDefault();
}
}
function handleKeyUp (event) {
if (moguceTipke.indexOf(event.keyCode) !== -1) {
pritisnutaTipka[event.keyCode] = false;
event.preventDefault();
}
}
U polju "moguceTipke" se nalaze ASCII kodovi svih tipki za koje je bilo predviđeno da će se koristiti za interakciju. To je potrebno napraviti ako želimo spriječiti predodređeno ponašanje nakon događaja, primjerice da se nakon pritiska strelice kompletna web stranica ne pomakne prema dolje. U polje "pritisnutaTipka" dodajemo vrijednost true na pozicije ASCII koda tipke na koju je pritisnuto.
Zatim se u metodi tick() koja nam služi za animiranje grafike poziva metoda handleKeyboard() koja ovisno o pritisnutoj tipki mijenja vrijednosti varijabli koje se koriste za transformacije.
function tick() {
requestAnimFrame(tick);
handleKeyboard();
drawScene();
}
function handleKeyboard () {
if (pritisnutaTipka[37]) { // lijevo
yKut -= 1;
}
if (pritisnutaTipka[39]) { // desno
yKut += 1;
}
if (pritisnutaTipka[38]) { // gore
xKut -= 1;
}
if (pritisnutaTipka[40]) { // dolje
xKut += 1;
}
if (pritisnutaTipka[49]) { // 1
zKut += 1;
}
if (pritisnutaTipka[50]) { // 2
zKut -= 1;
}
if (pritisnutaTipka[33]) { // PageUp
if(udaljenost > -80) udaljenost -= 0.3;
}
if (pritisnutaTipka[34]) { // PageDown
if(udaljenost < -4) udaljenost += 0.3;
}
}