Implementacija shadera u GLSL-u
Shader Designer alat
Shader Designer je open source IDE za dizajnirate vertex i fragment shadera u GLSL jeziku. Dostupan je za Windows i Linux platformu. Jednostavan je za korištenje te dolazi sa nekoliko uputa za rad, kao i primjera shadera. Upute za rad su dostupne na web stranicana alata. Ukoliko želite isprobati primjere iz ovog projekta, dovoljno je instalirati i pokrenuti Shader Designer, kreirati novi projekt (New Shader Project) te napisati primjere vertex (.vert) te fragment (.frag) shadera koji se nalaze na ovim stranicama. Objekte je moguće mijenjati kao i postojeće teksture. Alat omogućava izmjenu i postavljanje svjetla putem grafičkog sučelja kao i brojne druge funkcionalnosti.
Prvi (jednostavni) primjer
U prvoj verziji će se računati intezitet po vrhu. Fragment shader koristi vertex interpolirani intenzitet kako bi izračunao stupanj boje (tone) za fragment. Vertex shader mora deklarirati varying varijablu u koju će spremati intenzitet. Fragment shader zatim mora deklarirati istu varijablu kako bi primio ispravno interpoliranu vrijednost za intenzitet. Ovo je ujedno glavni princip rada programa za sjenčanje vrhova. Smjer svjetlosti se može definirati u vertex shaderu kao lokalna varijabla ili kao konstanta. Ipak, uniformna varijabla pruža više slobode budući da se može arbitrarno postaviti u OpenGL aplikaciji. Smjer svjetlosti će biti definiran u shaderu kao
uniform vec3 lightDir;
Vertex shader mora pristupiti normalama, kako je specificirano u OpenGL aplikaciji, kroz varijablu gl_Normal. Ukoliko se ne provode rotacije ili skaliranja na modelu u aplikaciji, definirana normala u prostoru svijeta odgovara normali lokalnog prostora. Budući da je normala, kao što već znamo, smjer, na nju ne utječu translacije. Budući da su i normala i smjer svjetlosti definirani u istom prostoru, vertex shader može direktno računati kosinus između lightDir i normale gl_Normal. Nakon računanja kosinusa, moraju se transformirati koordinate vrha. Najjednostavniji vertex shader, dakle, izgleda ovako (umjesto lightDir se može koristiti i postojeće svjetlo gl_LightSource[0]):
varying float intensity;
void main()
{
vec3 lightDir = normalize(vec3(gl_LightSource[0].position));
intensity = dot(lightDir,gl_Normal);
gl_Position = ftransform();
}
Sada se prebacujemo na fragment shader:
varying float intensity;
void main()
{
vec4 color;
if (intensity > 0.95)
color = vec4(1.0,0.5,0.5,1.0);
else if (intensity > 0.5)
color = vec4(0.6,0.3,0.3,1.0);
else if (intensity > 0.25)
color = vec4(0.4,0.2,0.2,1.0);
else
color = vec4(0.2,0.1,0.1,1.0);
gl_FragColor = color;
}
Renderirana slika izgleda ovako:

Drugi (nešto složeniji) primjer
U ovom primjeru će se koristiti GL_LIGHT0 u OpenGL aplikaciji (usmjereno svjetlo). OpenGL aplikacija pretpostavlja da, kada se pozicija svjetla postavi, ista se automatski pretvara u koordinate kamere. Možemo pretpostaviti da pozicija svjetla ostaje normalizirana kada se automatski pretvara u koordinate kamere. Ovo je istina ukoliko je gornja lijeva 3x3 podmatrica modelview matrice ortogonalna (OpenGL - gluLookAt). Trebamo pretvoriti normalu u koordinate kamere kao i izračunati dot produkt, jer jedino ima smisla računati kutove (kosinuse u ovom slučaju) između vektora u istom prostoru. Kako bi transformirali normalu u koordinate kamere, koristi se uniformna varijabla mat3 gl_NormalMatrix . Radimo tranformacije normale po vrhu te vertex shader izgleda ovako:
varying vec3 normal;
void main()
{
normal = gl_NormalMatrix * gl_Normal;
gl_Position = ftransform();
}
Fragment shader opet treba pristupiti poziciji svjetla i računati intenzitet:
varying vec3 normal;
void main()
{
float intensity;
vec4 color;
vec3 n = normalize(normal);
intensity = dot(vec3(gl_LightSource[0].position),n);
if (intensity > 0.95)
color = vec4(1.0,0.5,0.5,1.0);
else if (intensity > 0.5)
color = vec4(0.6,0.3,0.3,1.0);
else if (intensity > 0.25)
color = vec4(0.4,0.2,0.2,1.0);
else
color = vec4(0.2,0.1,0.1,1.0);
gl_FragColor = color;
}
Primjer poboljšanih shadera:

Primjer sa zrcaljenjem FOI logo
Za ovaj primjer je učitana FOI logo tekstura te se ista zrcali na više različitih objekata. Vertex shader računa normale:
varying vec3 Normal;
varying vec3 EyeDir;
void main(void)
{
gl_TexCoord[0] = gl_MultiTexCoord0;
Normal = normalize(gl_NormalMatrix * gl_Normal);
EyeDir = vec3(gl_ModelViewMatrix * gl_Vertex);
gl_Position = ftransform();
}
Dok fragment shader računa ostalo:
uniform sampler2D sampler2d;
uniform vec3 Xunitvec;
uniform vec3 Yunitvec;
varying vec3 Normal;
varying vec3 EyeDir;
const float Density = 6.0;
const float Coeff1 = 5.0;
const float Size = 0.15;
void main (void)
{
// vektor refleksije
vec3 reflectDir = reflect(EyeDir, Normal);
// visina i azimut
vec2 index;
index[1] = dot(normalize(reflectDir), Yunitvec);
reflectDir.y = 0.0;
index[0] = dot(normalize(reflectDir), Xunitvec);
//lookup za env mapu
vec3 envColor = vec3(texture2D(sampler2d, index));
gl_FragColor = vec4(envColor, 1.0);
}
Rezultati:
